Heretik
04-23-2011, 10:17 AM
ZAGREB - U diplomatskim krugovima u Zagrebu posljednjih se dana nagađa o mogućnosti da u Zagreb uskoro stigne zahtjev Italije, a možda i Francuske, da se Hrvatska, kao skora članice EU, izravno angažira u rješavanje izbjegličke krize do koje je došlo nakon narodnih ustanaka u Tunisu, Egiptu, Libiji…
Među ostalim, navodno, Rim i Pariz predložiti će Zagrebu da otvori nekoliko većih sabirnih centara u kojima bi se smjestile izbjeglice iz Tunisa i Libije koji se već tjednima preko Mediterana prebacuju brodicama do talijanske obale.
Premda još nema službenih prijedloga, riječ je tek o neformalnom diplomatskom razmatranju raznih opcija, spominje se kako bi Hrvatska mogla pomoći i zbog velikog iskustva u zbrinjavanju izbjeglice u Domovinskom ratu.
Završetak pregovora
U Bruxellesu se već duže vrijeme razmatra ideja da se na vanjskim granicama EU postave centri u kojima bi se zbrinjavale ilegalne izbjeglice iz Sjeverne Afrike. To je nužno, tvrde u Bruxellesu, budući da najugroženije države poput Italije, Grčke i Francuske više nemaju gdje s nesretnicima koji bježe pred ratom, ali i u potrazi za bilo kakvim poslom.
Izbjeglice su postale i golem politički, ekonomski i psihološki teret za Italiju: tisuće mladih nezaposlenih ljudi novo su opterećenje za domaće gospodarstvo, a dramatične slike spašavanja djece i žena te potresni prizori stotina ljudi koji su se utopili pred talijanskom obalom, veliko su breme i trauma za cijelu Europu.
Stoga Rim, Atena i Pariz vape za pomoći ostalih članica Unije, a pri tomu, tvrdi se u diplomatskim krugovima, računaju da će Hrvatsku relativno lako uvjeriti u potrebu otvaranja izbjegličkih centara budući da je pred završetkom pregovora te da joj je nužno potrebna pomoć svake članice EU.
Destabilizacija regije
U EU međutim nema zajedničkog stajališta oko problema izbjeglica. Njemačka, Engleska i nordijske države predvode skupinu zemalja koje smatraju da svaka članica EU mora sama rješavati problem izbjeglica i emigranata i odlučivati kome će odobriti azil, a koga će vratiti u državu iz koje je došao. Talijani, Grci i Francuzi pak drže da se u rješavanje problema izbjeglica moraju uključiti sve države EU.
Budući se politička situacija u Sjevernoj Africi neće još dugo srediti te da će doći do daljnje ekonomske destabilizacije cijelog tog prostora, procjenjuje se da pravi izbjeglički tsunami od možda i više stotina tisuća bjegunaca iz Libije, Jemena, Sirije tek dolazi.
Sadašnji izbjeglički problemi tim su veći jer je upravo Libija godinama uspješno blokirala ilegalno prebacivanje afričkih i azijskih imigranata preko Mediterana do Italije, Grčke, Malte…
Nije teško predvidjeti što će se dogoditi ako Gadafi otvori granice ili čak protjera iz libije stotine tisuća svojih državljana. Zbog toga se Pariz, uz pomoć Rima, znajući koliko bi u tom slučaju bila ugrožena i Azurna obala, založio za hitnu vojnu intervenciju kako bi spriječio Gadafija da osvoji Bengazi i ostala ustanička uporišta na istoku Libije.
Belusconi i Gadafi
Inače, Muamar Gadafi godinama je primao izdašnu financijsku pomoć zbog toga što je sprečavao ilegalne imigrante iz afričkih i azijskih država da se brodicama i čamcima upute prema Europi.
Libijci su vrlo uspješno organizirali logore u koje su trpali sve one koji su željeli krenuti put Europe i potom su ih na silu vraćali kućama. Dakle, Libija je branila EU od ilegalnih imigranata pa ne čudi što je Silvio Berlusconi, kako bi se dodvorio Gadafiju i ohrabrio ga da bude što čvršća posljednja linija obrane Europe od afričkih izbjeglica, čak obećao da će Italija, za uzvrat, u slijedećih dvadesetak godina uložiti 5 milijardi eura u Libiju. Za tu cijenu Libijci su se obvezali prihvatiti i dio izbjeglica koje bi Talijani protjerali sa svog teritorija.
Problem je što će se drama s izbjeglicama iz Afrike sve više zaoštravati. Statistike pokazuju da udio mladi ljudi do 30 godina u ukupnom broju stanovnika u arapskom svijetu najveći u svijetu te se kreće se između 45 i 55 posto. Procjenjuje se da će milijuni mladih Arapa u borbi za preživljavanje i posao krenuti preko Mediterana put Europe. Dakle, slijedećih desetljeća problem ilegalnih imigranata samo će rasti i stvarati sve veće probleme EU.
Stoga ne čudi što je Nicolas Sarkozy toliko inzistirao na osnivanju Mediteranske unije: među ostalim želio je i da se kroz nju rješava problem ilegalnih imigranata. Hrvatska će uskoro ući u EU pa će samim time postati i nova, poželjna izbjeglička destinacija.
Nacionalni interes
A to znači da bi se dio bjegunaca iz arapskog svijeta mogao uputiti i do njenih otoka i obale. Stoga Hrvatska mora što prije definirati svoj odnos spram problema izbjeglica kako bi zadovoljila standarde EU, ali i zaštitila vlastite nacionalne interese.
Link (http://www.jutarnji.hr/rat-u-libiji--hrvatska-preuzima-izbjeglice-iz-libije/940655/)
:speechless-smiley-0 :speechless-smiley-0
Nisam protiv prihvata određenog broja izbjeglica ali na ovaj smrdljivi, paštarsko-žabarski, ucjenjivački način ne možemo i ne smijemo pristati. Možda i jesmo kolonija Eunije, ali još malo ponosa valjda imamo da se ne savijemo pred ovakvim zahtjevima. Sad od nas žele prihvat tisuću-dvije nesretnika a što će biti za koju godinu?
Puna mi je kapa cijelog ovog kontinenta, emigrirat ću u Mongoliju, uzgajati konje i raditi kefir, jebe mi se više...
Među ostalim, navodno, Rim i Pariz predložiti će Zagrebu da otvori nekoliko većih sabirnih centara u kojima bi se smjestile izbjeglice iz Tunisa i Libije koji se već tjednima preko Mediterana prebacuju brodicama do talijanske obale.
Premda još nema službenih prijedloga, riječ je tek o neformalnom diplomatskom razmatranju raznih opcija, spominje se kako bi Hrvatska mogla pomoći i zbog velikog iskustva u zbrinjavanju izbjeglice u Domovinskom ratu.
Završetak pregovora
U Bruxellesu se već duže vrijeme razmatra ideja da se na vanjskim granicama EU postave centri u kojima bi se zbrinjavale ilegalne izbjeglice iz Sjeverne Afrike. To je nužno, tvrde u Bruxellesu, budući da najugroženije države poput Italije, Grčke i Francuske više nemaju gdje s nesretnicima koji bježe pred ratom, ali i u potrazi za bilo kakvim poslom.
Izbjeglice su postale i golem politički, ekonomski i psihološki teret za Italiju: tisuće mladih nezaposlenih ljudi novo su opterećenje za domaće gospodarstvo, a dramatične slike spašavanja djece i žena te potresni prizori stotina ljudi koji su se utopili pred talijanskom obalom, veliko su breme i trauma za cijelu Europu.
Stoga Rim, Atena i Pariz vape za pomoći ostalih članica Unije, a pri tomu, tvrdi se u diplomatskim krugovima, računaju da će Hrvatsku relativno lako uvjeriti u potrebu otvaranja izbjegličkih centara budući da je pred završetkom pregovora te da joj je nužno potrebna pomoć svake članice EU.
Destabilizacija regije
U EU međutim nema zajedničkog stajališta oko problema izbjeglica. Njemačka, Engleska i nordijske države predvode skupinu zemalja koje smatraju da svaka članica EU mora sama rješavati problem izbjeglica i emigranata i odlučivati kome će odobriti azil, a koga će vratiti u državu iz koje je došao. Talijani, Grci i Francuzi pak drže da se u rješavanje problema izbjeglica moraju uključiti sve države EU.
Budući se politička situacija u Sjevernoj Africi neće još dugo srediti te da će doći do daljnje ekonomske destabilizacije cijelog tog prostora, procjenjuje se da pravi izbjeglički tsunami od možda i više stotina tisuća bjegunaca iz Libije, Jemena, Sirije tek dolazi.
Sadašnji izbjeglički problemi tim su veći jer je upravo Libija godinama uspješno blokirala ilegalno prebacivanje afričkih i azijskih imigranata preko Mediterana do Italije, Grčke, Malte…
Nije teško predvidjeti što će se dogoditi ako Gadafi otvori granice ili čak protjera iz libije stotine tisuća svojih državljana. Zbog toga se Pariz, uz pomoć Rima, znajući koliko bi u tom slučaju bila ugrožena i Azurna obala, založio za hitnu vojnu intervenciju kako bi spriječio Gadafija da osvoji Bengazi i ostala ustanička uporišta na istoku Libije.
Belusconi i Gadafi
Inače, Muamar Gadafi godinama je primao izdašnu financijsku pomoć zbog toga što je sprečavao ilegalne imigrante iz afričkih i azijskih država da se brodicama i čamcima upute prema Europi.
Libijci su vrlo uspješno organizirali logore u koje su trpali sve one koji su željeli krenuti put Europe i potom su ih na silu vraćali kućama. Dakle, Libija je branila EU od ilegalnih imigranata pa ne čudi što je Silvio Berlusconi, kako bi se dodvorio Gadafiju i ohrabrio ga da bude što čvršća posljednja linija obrane Europe od afričkih izbjeglica, čak obećao da će Italija, za uzvrat, u slijedećih dvadesetak godina uložiti 5 milijardi eura u Libiju. Za tu cijenu Libijci su se obvezali prihvatiti i dio izbjeglica koje bi Talijani protjerali sa svog teritorija.
Problem je što će se drama s izbjeglicama iz Afrike sve više zaoštravati. Statistike pokazuju da udio mladi ljudi do 30 godina u ukupnom broju stanovnika u arapskom svijetu najveći u svijetu te se kreće se između 45 i 55 posto. Procjenjuje se da će milijuni mladih Arapa u borbi za preživljavanje i posao krenuti preko Mediterana put Europe. Dakle, slijedećih desetljeća problem ilegalnih imigranata samo će rasti i stvarati sve veće probleme EU.
Stoga ne čudi što je Nicolas Sarkozy toliko inzistirao na osnivanju Mediteranske unije: među ostalim želio je i da se kroz nju rješava problem ilegalnih imigranata. Hrvatska će uskoro ući u EU pa će samim time postati i nova, poželjna izbjeglička destinacija.
Nacionalni interes
A to znači da bi se dio bjegunaca iz arapskog svijeta mogao uputiti i do njenih otoka i obale. Stoga Hrvatska mora što prije definirati svoj odnos spram problema izbjeglica kako bi zadovoljila standarde EU, ali i zaštitila vlastite nacionalne interese.
Link (http://www.jutarnji.hr/rat-u-libiji--hrvatska-preuzima-izbjeglice-iz-libije/940655/)
:speechless-smiley-0 :speechless-smiley-0
Nisam protiv prihvata određenog broja izbjeglica ali na ovaj smrdljivi, paštarsko-žabarski, ucjenjivački način ne možemo i ne smijemo pristati. Možda i jesmo kolonija Eunije, ali još malo ponosa valjda imamo da se ne savijemo pred ovakvim zahtjevima. Sad od nas žele prihvat tisuću-dvije nesretnika a što će biti za koju godinu?
Puna mi je kapa cijelog ovog kontinenta, emigrirat ću u Mongoliju, uzgajati konje i raditi kefir, jebe mi se više...