PDA

View Full Version : Tarara - Croats and Maori in New Zealand



Sisak
01-18-2013, 12:15 AM
‘After all, I am partly Maori, partly Dalmatian, but first of all I am a New Zealander’

The cultural politics of Croat and Maori identity in New Zealand .
• Maori and Croatians worked and lived together from the late 19th century
• Their histories are intertwined in New Zealand’s Far North
• Significant study on indigenous and migrant identity and memory
• Well illustrated with historical photographs


Tarara
The cultural politics of Croat and Maori identity in New Zealand
Senka Bozic-Vrbancic


At the turn of the twentieth century, Croatians were migrating from Dalmatia, then part of the Austro-Hungarian Empire, and Maori, having become part of the British Empire, were losing much of their land. All were looking for work. They came together on the gumfields of the far north, digging up kauri gum resin for export.

Many of the Croatians settled and married – some to mail-order brides from home, others to local Maori women – and a unique community was born. Drawing on a range of sources, from official historical narratives on the kauri gum industry, to oral histories, novels, letters, newspaper articles, marriage certificates, and much more, Bozic-Vrbancic examines Maori-Croatian relationships on the gumfields and beyond. This is a significant contribution to ideas about migration and displacement and an important discussion of the impact of different social models – colonialism, assimilation, biculturalism, and multiculturalism – on Maori and Croatian identity and memory. The book is illustrated with historical photographs.
http://www.otago.ac.nz/press/booksauthors/2007/tarara.html

Maori unutar Britanskog Imperija, a Hrvati unutar Austro-Ugarske. Maori su izgubili svoju zemlju, a zbog austrougarske politike prema Dalmaciji, brojne su hrvatske obitelji osiromašile pa je počeo odlazak brojnih iseljenika u zemlje Novoga svijeta. Dio Dalmatinaca završio je na Novom Zelandu, gdje su radili kao kopači kauri smole.
- Dalmatinaci koji su kopali kauri smolu bili su jako mladi, o dobi od 15 do 16 godina. Dolazili iz sela srednje Dalmacije, uglavnom iz zaleđa Makarske te s otoka Korčule, Brača, Hvara, Lastova i Visa. Njihove obitelji bile su toliko siromašne da im je često Crkva posuđivala novac za put do Novog Zelanda, a oni bi to kasnije vratili.
No, umjesto boljeg života, mladiće iz Dalmacije na Novom Zelandu dočekao je mukotrpan posao kopanja kauri smole. Bila je to jedinstvena novozelandska industrija, eksploatacija fosilizirane smole kauri stabala korištena je za proizvodnju lakova i linoleuma. - To je bio jedan od najgorih poslova na Novom Zelandu, koji je u to doba bio britanska kolonija. Oni su kopali u divljini, selili su se s jednoga na drugo mjesto, nisu govorili engleski jezik, a radili su u grupama. Bili su prilično diskriminirani i onemogućavani putem zakonskih uredbi da kopaju s britanskim i irskim kopačima. O tome mukotrpnom životu svjedoče pjesme kopača smole i pjesnika Ante Kosovića, koji je objavio 1908. zbirku pjesama ‘Dalmatinac iz tudjine’ - ispričala je dr. Božić-Vrbančić.

Izolirani hrvatski kopači smole otkrili su da je lakše ostvariti kontakt s maorskim nego s anglosaksonskim kopačima. Maori su više voljeli raditi u skupinama, a ponekad su timski radili zajedno s Hrvatima. Mješovita društvena okupljanja između Hrvata i Maora postala su uobičajena.
- Nije tu bilo nikakve pretjerane romantike ni sličnosti kultura, nego je to bila kompletna dislokacija i diskriminacija i Dalmatinaca i Maora na Novom Zelandu, naravno, u različitim kontekstima, ‘slučajni spoj’ koji se događa na margini jedne kolonijalne marginalne države. Iako je Novi Zeland koloniziran 1840. godine, razdoblje između 1880. i 1920. godine najgore je u povijesti Maora jer se tada razbijaju njihove tradicionalne plemenske zajednice kao i način života vezan uz njih, a kose ih bolesti. Oni se tada u potrazi za poslom susreću s Dalmatincima na tim kopalištima i počinju se međusobno miješati - pojasnila je dr. Božić-Vrbančić.

U početku ni Hrvati ni Maori nisu tečno govorili engleski te su razvili specifičnu komunikaciju na maorskom i hrvatskom jeziku. Kako bi označili svoj odnos s Hrvatima, maorski su govornici potražili novu riječ, Tarara, te tako istaknuli razliku između Hrvata i Britanaca. Neki lingvisti tvrde da je glasovna analogija najvjerojatnije objašnjenje te riječi. Maorske je slušatelje privuklo oštro “r” koje Englezi nisu mogli izgovoriti.

Dalmatinci žene Maorke

- Hrvati su masovno ženili Maorkinje jer je mali broj žena za njima dolazio iz Dalmacije. Točan broj hrvatsko-maorskih brakova se ne zna, postoje neki zapisi u crkvama i neki vjenčani listovi, ali takvih dokumenata nema puno. Mene je zanimala usmena predaja, kao i djeca iz tih brakova i njihov problem identiteta - rekla je Senka Božić-Vrbančić, koja je tijekom svojih istraživanja razgovarala s mnogim potomcima hrvatsko-maorskih brakova. Jedna od najzanimljivijih osoba s kojima je razgovarala bila je Mira Petričević, kći Lovre Petričevića iz Živogošća i Maorke Makarete Raharuhi.


- U Aucklandu je 1999. godine, u znak prijateljstva između dva naroda, podignut spomenik Maorima i Hrvatima. Također, obilježava se Tarara Day, kada se kuha dalmatinska i maorska hrana, pričaju se priče iz prošlosti, pjevaju hrvatske i maorske pjesme. Postavljaju se izložbe fotografija, a ljudi pokušavaju prepoznati svoje bližnje - rekla je Senka Božić-Vrbančić. Za njezinu knjigu “Tarara” na Novom Zelandu vlada veliki interes, kako u akademskoj zajednici tako i među Hrvatima i Maorima, pa narudžbe za nju stižu i iz najudaljenijih maorskih sela, gdje čak nema ni pošte.

Sisak
03-10-2013, 05:30 PM
http://www.youtube.com/watch?v=3loSBIjwF3Y

Sisak
03-10-2013, 05:34 PM
Croatians have a long history in New Zealand, in particular the southern part of Croatia known as Dalmatia. Dalmatians first came out to dig Kauri gum more than 130 years ago, they settled up north and became very close with the Maori. Finding themselves so far away from their families, loved ones and friends the Maori took many of them in and many Dalmatians soon found themselves with Maori wives. This song is about just that -- it's an adaptation of an old song that Dalmatians used to sing and the last part is about their new home in New Zealand. As you can hear, the last line is "Haere-Mai Tarara". "Tarara" is what Maori dubbed the Dalmatians -- meaning 'fast talkers'.

http://www.youtube.com/watch?v=RbUu3RwwSMA

Sisak
05-07-2013, 06:09 PM
Stranica sa zanimljivim informacija o nasim ljudima, prvenstveno Dalmatincima:

Tarara Day serves as a celebration for those who have Dalmatian and Māori descent. Dalmatian music, kapa haka (Māori performing arts) and a hāngī (food cooked in an earth oven) are all on the agenda.

http://www.teara.govt.nz/en/photograph/2267/inaugural-tarara-day-henderson-auckland-1999
http://www.teara.govt.nz/en/dalmatians