PDA

View Full Version : Dr. Naim Logić, Bosanac na krovu svijeta: Na vrh Everesta orila se pjesma "Bosno moja"



Bosnjakinja
05-19-2013, 01:01 PM
http://star.ba/media/k2/items/cache/3b3e749011568df066956f2034087c10_XL.jpg

Valjalo mu je najprije osvojiti najviše planinske vrhove (a svaki je knjiga za sebe, reći će Naim) pet kontinenata: Matterhorn – 4.478 metara, Lyskamm – 4.527, Monte Rosa – 4.634, Mount Blanc – 4.808, Alam Kooh – 4.850, Ararat – 5.137, Elbrus – 5.642, Damavend – 5.671, Kilimanjaro – 5.897, Alpamayo – 5.947, Toellaraju – 6.032, Ranrapalca – 6.162, Island Peac – 6.198, McKinley – 6.194, Huascaran Sur – 6.768, Ama Dablam – 6.856, Aconcagua – 6.962, Khan Tengri – 7.010 i, napokon, Everest – 8.850 metara nadmorske visine.
Kako se uspeti na ove vrhove? "Tako što ne gledaš u vrh kad ga penješ!”, kaže Naim.
"U svojoj knjizi Od Peruna do Everesta – Moj put od srca Bosne do krova svijeta, dao sam 30 savjeta kako uživati u planinama i kako ih osvajati. Treba se, dakle, kad penješ se prema vrhu planine, skoncentrisati na nešto dostupno, na sljedećih deset metara i, mic po mic, eto te na vrhu. Kad se penješ, razmišljaj o svojoj sigurnosti, slušaj reakcije organizma!”
EVEREST FORMA
I prije nego što opiše, ako se to uopšte može, uspon na Everest, pročitajmo koji su faktori najvažniji pri osvajanju planinskih vrhova. Prvi i osnovni je onaj koji nije u ljudskoj moć: vrijeme i vremenski uslovi. Vjetar je najvažniji. Valja penjati, veli Naim, kad je brzina vjetra ispod 50 kilometara na sat.
"Ako je vjetar jači, može vas oboriti, zalediti. Na Everestu vjetrovi pušu i brzinom od 300 kilometara na sat. Kad sam, penjući se na vrh Everesta, doša na Južno sedlo, nekih 100 metara od vrha Everesta, jedva sam hodao. Tu je kao na mjesecu. Valjda je vjetar sve zderao, odgulio. E, odatle se kreće na konačni juriš na vrh Everesta. Drugi bitan faktor je organizator uspona. Danas većina ljudi koji osvajaju planinske vrhove, rade to uz pomoć organizatora. On, organizator, postavlja logore na određenim mjestima, šalje vas na uspon ka vrhu kad ocijeni da je pogodno. Kad sam 2009. pokušao osvojiti Everest, moj organizator je imao lošu procjenu i stoga nisam uspio. Treći faktor je genetski. Moraš imati nešto u sebi. Život je na takvim visinama u pitanju, a reakcije tijela svakog od nas su individualne. Tijelo u svakom trenutku mora biti u stanju lučiti dovoljnu količinu kisika za rad organizma. Primjera radi, u baznom kampu na Everestu, upola je manji pritisak a koncentracija kisika je ista. Organizam na to nije navikao. Jedan je Šerpas umro. Navodno, malo je popio, a oni, Šerpasi, vrlo su osjetljivi na alkohol. Potom, mentalna snaga i iskustvo su bitni. Ne možeš ti reči; E, odoh ja sada malo skoknuti na Everest. Neiskusan si, svega se bojiš, nisi koncentrisan. I fizički morate biti spremni k’o nikad u životu. Naprosto, morate biti u everest formi!”, siguran je Naim. Uzgred, teško mu je opisati osjećaj koji čovjeka obuzme kad ispne se na Everest, na krov svijeta. Neko je to opisao ovako: Ništa iznad tebe, sve je ispod tebe. Kad se popeo na taj krov, Naim je pomislio – zar nema više? Potom je skinuo masku...
SUZE I SMIJEH
"I počeo sam pjevati onu: Bosno moja...Vođa Šerpasa Sirdar je javljao radio vezom u bazu da smo se popeli pa molio da budem tiši. A hladno, minus 50 Celzijusa. Poželio sam da su moji najdraži sa mnom na krovu svijeta. Supruga, kćer, rahmetli otac i majka. Onda sam, mislim, zaplakao. Tako je to! Ekstremni osjećaji za ekstremne uslove. A koliko su uslovi ekstremni, opisat ću s paketićem vlažnih maramica. On se, usljed pritiska i svega ekstremnog, naprosto enormno napuhao. Isto tako reaguje tijelo, mozak, recimo, imate dojam, hoće da eksplodira. Ne, nema na vrhu Everesta tragova života. Za vrh Mount Everesta kažu da je treći pol. Zona smrti. Meni je na tom vrhu sve bilo između smijeha i suza!”, opisuje dr. Logić. Helem, na krovu svijeta bio je nekih pola sata. Kaže, jedan je Šerpas cijelu noć proveo na vrhu Everesta i to je svjetski rekord. Nekih dva mjeseca je, koliko je trajala ekspedicija na vrh Everesta, dr. Naim živio u uslovima razrijeđenog zraka, sve vrijeme bio između sna i jave. Na visinama iznad 2.500 metara, kaže on, čovjek brže diše. Opisuje kako je prestajao, spavajući, disati na pet, deset sekundi... Na kraju veli, i zaboraviš disati i iz sna se budiš naglo, kao kad si pod vodom pa ti nedostaje kisika. Probudiš se, ne znaš gdje si. A kad sanjaš, sve te neki morbidni snovi spopadaju. Sad, zanima nas je li teže popeti se na vrh planine ili spustiti se s vrha u podnožje!? Naim kaže da radije se penje. A ne bi se, veli, ni penjao da nema osjećaj koji mu kaže da može se vratiti, spustiti s vrha u podnožje planine. Šta jede kad se penje i spušta s krova svijeta!? Isto što i Šerpasi. Specijalnu mješavinu brašna napravljenog od žitarica koje rastu iznad tri – četiri hiljade metara nadmorske visine. "Stalno sam uzimao repete. Izgubio sam samo pet kilograma na težini. Inače, ljudi izgube i po 30 kilograma”, kaže Naim. ZASTAVE Naravski, htjeli smo znati je li na vrh Everesta pobio dr. Nail bosansku zastavu. Nije! Samo ju je izvadio iz ruksaka i slikao s njom. Inače, na samom vrhu su samo zastave Šerpasa. Ima ih, kaže Naim, brdo. Naime, Šerpasi su budisti. Njihovo je vjerovanje da lepršanje zastava je molitva bogovima. No, umreš li ili pogineš na Everestu, tu i ostaješ. Niko te neće snijeti. Jer, kaže dr. Naim, jedva sneseš sebe, kako bi i drugoga. Mrtve je gledao i kada se penjao na vrh Everesta i kada se spuštao. Nije kaže, ugodno gledati one koji su umrli penjući se uz ili spuštajući niz Everest. "Nije lako umrijeti. Vidio sam kako umiru alpinisti iz moje grupe koja je krenula na osvajanje vrha Everesta. Četvero ih je umrlo. Gledao sam kako umiru, slušao kako vrište!”, priča dr. Naim. Te nedjelje, kad je on penjao Everest, bilo je, dakle, troje mrtvih. Nepalske vlasti proglasile su tu nedjelju najgorim danom u historiji planine. Poginuo je 61-godišnji Nijemac (Eberhard Schaaf), 44-godišnji južnokorejski alpinist (Song Won-Bin, poginuo ispod samog vrha) i Kanađanka nepalskog porijekla (Shriya Shah).
Za Naima je ta nedjelja, samim tim što ju je preživio, bila dobra. Prije njega krov svijeta osvojila su dvojica Bosanaca: Petar Pećanac (2007.) pod zastavom Srbije i Fiko Karačić (2010.) iz Sarajeva, pod australskom zastavom. Naim Logić se rodio u Sarajevu, diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu, vjetrovi rata odveli su ga u Arizonu. Tu je doktorirao, predavao na Arizona State University i tu jedno vrijeme radio. Sada radi u elektroprivredi Arizone. Osnivač je Društva bosanskih planinara u Americi; NABMA (North American Mountaineering Association). Učestvovao je u nekoliko alpinističkih ekspedicija u Evropi, Aziji, Africi i Južnoj Americi.

Hurrem sultana
05-19-2013, 01:32 PM
nice :D