Nedavno pročitah čuvenu knjigu Sukob Civilizacija od Samuela Huntingtona (kasnim) i zaista me natjerala na razmišljanje, ali sve sam zaokružila dokumentarcem 'Sve je bijelo u Barkingu' koji je na jedan živopisan način elaborirao sve što je dragi na Sam iznio u djelu.

Mislite li da je na Zapadu multikulturalizam uspješan? Mislite li da civilizacije mogu uspješno koegzistirati? Sve to lijepo i ponajprije humano zvuči u teoriji (i ovo je moj stav - HUMANO - ne bacajte mi neke rasističke elaborate) ali je li u praksi zaista tako?

U jednom dijelu intervjua britanski par ide k crnačkoj obitelji te im nosi bocu alkohola (bombonijera, veli žena, čini joj se odveć kicoškim) ali obitelj ne pije alkohol. Ipak, obitelj u znak dobrog domaćina spremi im kravlji papak (pazite, i to Britancima koji mogu pojesti gotovo sve) i oni se zgroze, jedva pojedu. U nekom drugom pak dijelu istoimene emisije, Britanac (čija je kćer trpjela nasilje od crnca) pokazuje na crnkinju u tradicionalnoj afričkoj odjeći te govori: "Evo, ovo je integracija. Oni su na Zapadu, a oblače se kao u svojoj domovini..." Malo je paradoksalno, pogotovo kod stanovnika zemalja islamskih država da potječu iz zemlje koja je suprotna Zapadu, pobjegnu, ali zatim od Zapadnih država pokušavaju stvoriti svoje vlastite zemlje. I zaista, kao što je prikazano u dokumentarnoj emisiji, trgovine i tržnice neodoljivo podsjećaju na zemlje imigranata i moram priznati kako se točno vidi taj Huntingtonov civilizacijski sukob. Osobito zanimljiv je sam kraj dokumentarca kad se albanska obitelj priupita bi li voljela crnca za muža svoje kćeri i oni kažu "da, naravno, ne smetaju nam druge rase". No tada ih pitaju bi li za zeta voljeli Srbina. Naravno, prazan pogled u kameru te zatim blagi sa strane. Što će reći, ne samo da imam interrasni sukob već i unutarnji. A znamo i da, primjerice, Anglo-saksonske zemlje ne vole slavenske itd.

Vratimo se na Huntingtona. Zapad, rascijepljen najprije kraljevstvima, zatim ideologijama, čini se kao kompliciran pojam, ali unificiran je kada je posrijedi utjecaj koji ima na ostatak svijeta (Zapad - Svi ostali). Ipak, kad je u pitanju jednakost Zapada i slobode, stvar je odveć paradoksalna. Naime, ne samo što, nadovezujući se na rascjep, ne vidimo slobodarske ujedinjujuće faktore, već i, prema podatcima, sloboda = Zapad, kao definicija strmoglavo pada u očima građanina svijeta.

Moje pitanje Vama. Mogu li se kulture naviknuti na suživot i iznjedriti novu/bolju/humaniju rasu ili obrnuto? Te kako se očituje sukob civilizaciji, po vama, u teoriji, a kako u praksi? Nadam se kako rasprava neće otići u krivom smjeru, meni je osobito zanimljiva i o ovim se temama mora diskutirati.